Početak dohrane često je prepun nedoumica za većinu roditelja. Iako se pri uvođenju krute hrane većinom fokusiramo na što i kako kuhati, kojim redoslijedom uvoditi namirnice ili pak koliko bi beba trebala pojesti, često zaboravljamo da je jednako važan i pristup kako ćemo hraniti bebu, osobito ako želimo izbjeći izbirljivost i borbu za stolom.

S dohranom najčešće započinjemo oko 6.mjeseca bebina života kad je beba sve izraženije zainteresirana za jelo, rukama može hvatati i ustima prinositi igračke i grizala. Do te dobi je već i sazrio bebin probavni sustav, no ono što je najvažnije, beba bi do tada trebala imati dovoljnu čvrstoću i stabilnost trupa te kontrolu držanja i pokreta glave kako bi se mogla uključiti u sigurno i samostalno jelo u hranilici. Zato je jako važno da beba već par tjedana od rođenja, a osobito od 3. mjeseca života velik dio budnog vremena svakodnevno provodi u igri na čvrstoj podlozi kako bi mogla razvijati pravilne prirodne pokrete, okretati se s leđa na trbuščić i obrnuto te se kroz prirodne pokrete i igru polako dovoditi do sjedećeg položaja.

Sigurna i praktična hranilica prvi je saveznik u dohrani. Pri odabiru hranilice najvažnije je da beba (+6 mj.) u njoj može sjediti što samostalnije i stabilnije, u potpuno okomitom položaju, ravnih leđa i nogu naslonjenih na oslonac za stopala koji se visinom može prilagođavati bebinom rastu. Takav položaj sjedenja omogućit će bebi ne samo sigurno hranjenje, već i najbolji položaj tijela za savladavanje bebi zahtjevne vještine samostalnog hranjenja. Bebini prvi obroci neodvojivi su i od uprljanih ručica i (malo) nereda pa je zato pri odabiru hranilice važno procijeniti i koliko će nam određeni model biti jednostavan za svakodnevno čišćenje, što jednostavnije i brže. Također, proučite i može li se pladanj hranilice odvojiti kako bismo bebu mogli i što više približiti dinamici obiteljskog stola što često pomaže u slučajevima nemirnog bebinog jela. Veliki bonus svakoj hranilici je i mogućnost prilagodbe sjedišta i oslonca za noge rastu bebe što pretvara hranilicu u funkcionalan stolac koji prati dijete od dohrane do kasnijeg djetinjstva.

Bilo da u dohranu krećete kašicama ili komadima, u prvim bebinim obrocima ruke su glavni pribor koji će beba trebati u hranjenju. Bebe su istraživači, o svijetu oko sebe uče ne samo promatranjem, npr. u svakodnevnoj šetnji u nosiljci ili kolicima, već i istraživanjem doma, sobe, krevetića, svakodnevnih predmeta,  igračaka, a sve putem ručica i usta. Tako je i s hranom – beba ju želi i treba prvo opipati ručicama da bi ju potom stavila u usta i učila sigurno žvakati, gutati. Ako bebi u dohrani nudimo komade hrane oni trebaju biti širine dva prsta i dužine kao naš kažiprst, dovoljno skuhani da ih beba može pregristi samo desnima (zubići nisu uvjet za uvođenje komada), a opet i dovoljno čvrsti da joj se ne zgnječe čim ih primi u ruku. Takvu hranu možemo stavljati direktno na pladanj, podložak na stolu ili pak na tanjurić. Pri odabiru tanjurića u početku će biti praktičnije da se može vakumski pričvrstiti za stol, no kako beba raste važno je koristiti i tanjuriće bez pričvršćivanja kako bi beba usvajala posljedicu bacanja tanjura, uz ustrajno roditeljsko isticanje granica o bacanju pribora za jelo. Nije toliko važno hoće li tanjurić imati pregrade ili ne. Male pregrade unutar tanjura u početku bebi mogu olakšati da ručicom uhvati komad hrane, a u tome će joj osobito pomoći povišen rub tanjurića. Ukoliko odaberete tanjurić s pregradama, pripazite da pri serviranju hrane u odjeljcima ne odvajate hranu po boji ili vrsti već da različite namirnice pomiješate unutar svake pregrade što će smanjiti mogućnost bebine osjetljivosti na miješanje i dodirivanje različitih namirnica. Svakako obratite pažnju i na materijal od kojeg je tanjurić napravljen - birajte sigurne materijale poput drva ili silikona koji neće ispuštati štetne sastojke u doticaju s toplom bebinom hranom. Ukoliko u dohranu krećete s kašicama trebat će vam i dublja zdjelica, a u takvom hranjenju svakako poštujte bebine znakove o sitosti, prilagodite brzinu hranjenja i prinošenje hrane ustima u bebinu ritmu gutanja, a komade hrane svakako uvedite najkasnije do 9.mjeseca bebina života.

Bilo da u dohrani beba papa sama ili ju hranite, važan saveznik je i dobra žlica. Budući da su bebina usta mala, takav bi trebao biti i gornji dio žlice, uzak- ne preširok, i relativno plitak kako bi beba s nje ustima mogla skinuti hranu. Tu mnogi roditelji padaju u zamku i kupuju duboke žlice kako bi u njih stalo što više hrane, no s takve žlice beba teško jede, ne koristi aktivno usne i jezik što ne pomaže osamostaljivanju bebe u procesu jela. Ako bebu hranimo kašicama, roditelju je praktičnija žlica duže drške. No u dohrani je već od prvih obroka važno poticati bebu i da sama koristi žlicu, za početak da je napunjenu prinosi ustima, a u tom slučaju bebi je praktičnije da žlica ima što kraću i deblju dršku kako bi ju mogla lakše primiti u ručicu i prinositi je ustima.

Pomisao na bebino samostalno hranjenje mnogim roditeljima stvara veliku nelagodu zbog nereda koji je u dohrani neodvojiv od učenja jela. Ipak, to ne treba biti kočnica poticanju bebe na samostalnost jer se dobra hranilica lako prebriše u par minuta, a i beba se lako zaštiti uz različite vrste podbradaka, s rukavima ili bez, da ju ne moramo presvlačiti poslije svakog obroka.

Da bi beba zavoljela hranu i obroke, ključno je od samih početaka dopustiti bebi da bude aktivan sudionik hranjenja. Podršku za dohranu bez nedoumica i borbe možeš dobiti na tečaju o dohrani Beba papa sama, a svu opremu  potrebnu za s(p)retan početak dohrane pronaći ćete u Svijet Beba.

Autorica teksta: Nikolina Mamić, savjetnica za dohranu i dječje jelo, @sretni.obroci